Daša Gajić: Čak i kada bih mogla, ništa ne bih uradila drugačije


U moj život je pre izvesnog vremena, ušetala jedna nadasve posebna osoba. Vrlo brzo sam je zavolela. A kako i ne bih, kada sve što radi, čini sa toliko ljubavi i osmehom koji bi ogrejao čitavu planetu.

Ko do sada nije znao za nju, sa velikim zadovoljstvom sada predstavljam predivnu Dašu Gajić. Talentovnu street style fotografkinju iz Banjaluke, master politikologije koja je svestrano obrazovanje stekla u svom rodnom gradu, zatim Novom Sadu, Americi i Norveškoj.

Autorka je dve knjige, „Street Style Banja Luka by Dasha Gajic“ i „Prve dame – uticajne Amerikanke: od Marthe Washington do Michelle Obame„, mnogobrojnih izložbi fotografija, ali i inicijatorkom plemenite akcije “Riječi (ne) bole?!“, koja poziva na borbu protiv verbalnog nasilja i kojoj nisam odolela da ne dam svoj mali doprinos u vidu priče „Ljubav je glasnija“.

Sigurno ste već shvatili koliko je volim, poštujem i koliko joj se divim i mada smo se mnogo puta družile u okvirima drugih portala i časopisa, bilo mi je posebno zadovoljstvo da je ponovo ugostim u okviru svog sopstvenog malog Francuskog tosta. 

Sada samo mogu da vas pozovem da uživate u razgovoru sa Dašom i da pratite njen rad, koji će sigurna sam, mnoge inspirisati i vratiti nadu u umetnost, njenu plemenitost i istinske vrednosti. 

 

Šta govoriš sebi ovih dana?

Proteklih nekoliko dana, da ne kažem mjeseci, puno radim. Koliko god da uživam u radu, svjesna sam da  trebam naučiti da usporim i odmorim. Ovih dana si ponavljam: „Stani i pomiriši ruže“.

 Ispričaj nam kako se jedna devojčica zaljubi u umetnost i fotografiju?

Umjetnost, konkretno fotografija, je od kada znam za sebe dio mog života i mog identiteta. Sva moja sjećanja iz djetinjstva su vezana za fotografiju, galerije, muzeje, fotografske aparate… Bilo da sam ja izabrala fotografiju ili ona mene, to je bila i ostala ljubav na prvi pogled. Od prvog fotografskog aparata, prve fotografije, pa do  prve izložbe, ta ljubav je samo rasla i razvijala se.

Autorka si dve knjige i mnogobrojnih izložbi fotografije, od kojih se jedna nedavno odigrala. Možeš li nam reći nešto više o temi izložbe i podeliti utiske sa njenog otvaranja?

Krajem februara, tačnije 28. februara, u Kulturnom centru Banski dvor, otvorena je moja prva samostalna izložba fotografija „Street Style Banja Luka by Dasha Gajic“, koja je ujedno prva izložba street style fotografija u Bosni i Hercegovini. Realizaciju izložbe podržala je Američka ambasada u Bosni i Hercegovini. Kustoskinja izložbe je Sonja Švec Španjol.

Izložba obuhvata fotografije koje su nastale tokom višegodišnjeg rada na istoimenom projektu, koji je počeo pokretanjem prvog street style bloga u Banjaluci i Bosni i Hercegovini.

Poseban dodatak izložbi je moja prva street style fotografija koja je nastala u Filadelfiji 2006. godine. Takođe, izložbom je obuhvaćeno pet fotografija iz ciklusa “Riječi (ne) bole?!“, kojima se želi putem street style fotografije ukazati na problem verbalnog nasilja.

Sa sigurnošću mogu reći da si jedna od svestranijih, kreativnijih i upornijih ljudi koje sam imala zadovoljstvo da upoznam. Pritom sve sto radiš, činis sa osmehom i neverovatnom pozitivnošću na kojoj ti mnogi mogu pozavideti. Postoje li situacije kada ipak malo kloneš duhom i šta te tada ohrabruje i tera da nastaviš dalje?

Hvala ti na komplimentima. Zadovoljstvo i oduševljenje je obostrano. Naravno da postoje i  situacije kada nije sve ružičasto, ali ne dozvoljavam sebi da klonem duhom ili odustanem od onoga što želim i u šta vjerujem, jer mnogo ljudi istinski vjeruje i navija za mene, a ja ih ne želim razočarati.

„Potrebno je da otvoreno, često, hrabro i javno govorimo o bullyingu i verbalnom nasilju. Ne postoje magična i instant rješenja za „ukidanje“ bullyinga, ali svaki korak naprijed je mala pobjeda.“

 

Imala si priliku da živis i školuješ se u inostranstvu. Kako je ovo iskustvo uticalo na tebe i odakle odlučnost i želja da se nakon svega vratiš nazad u svoj rodni grad? Šta za tebe znači Banjaluka?

Imala sam prilike da upoznam različite kulture, običaje i  ljude sa svih strana svijeta. Sva poznanstva i putovanja su me oplemenila i uticala na to ko sam danas. Ljubav prema rodnom gradu je nešto posebno i neobjašnjivo, to se samo srcem može osjetiti. Sve što radim i stvaram je o Banjaluci i za Banjaluku.

Pretprošle godine si pokrenula jednu predivnu akciju koja se tiče borbe protiv verbalnog nasilja. Da li postoje indicije da ona nastavi da se širi izvan granica BiH prema ostatku regiona? Da li možda imaš u planu da sprovedeš još plemenitih akcija ovog tipa?

Kampanja „Riječi (ne) bole?!“ je nešto na šta sam jako ponosna i u šta smo ne samo ja, nego još i 100 mladih ljudi utkali puno energije i truda. Kampanja je naišla na veliki interes i podršku, kako lokalnih, regionalnih i internacionalnih medija, tako i ljudi različitih profila iz cijelog regiona koji su željeli da se pridruže kampanji. Fotografije iz kampanje su prikazane na brojnim grupnim izložbama i umjetničkim festivalima od Češke, Hrvatske, Srbije do Njemačke. Smatram da je ovo samo početak i da su ‘’Riječi (ne) bole?! više od projekta ili kampanje. Potrebno je da otvoreno, često, hrabro i javno govorimo o bullyingu i verbalnom nasilju. Ne postoje magična i instant rješenja za „ukidanje“ bullyinga, ali svaki korak naprijed je mala pobjeda.

Kada vratiš film unazad koji te osećaji obuzmu? Šta te nasmeje, šta te rastuži, na šta si ponosna, zbog čega te je stid? Da imaš priliku da ponovo odigraš svoju priču do sad, postoji li nešto što bi uradila drugačije? 

Sa zahvalnošću pomislim i uvjerim se da se snovi ostvaruju ako su zasnovani na iskrenoj emociji. Ponosna sam na sve segmente svog života, sve odluke, dobre i loše dane, a posebno na naučene lekcije. Čak i kada bih mogla, ništa ne bih uradila drugačije.

Koliko ti je u životu bilo važno šta drugi ljudi misle o tebi? Čija si mišljenja i savete uvažavaš, ko ima uticaja na tebe i tvoj život?

Svakoj osobi je u izvjesnoj mjeri važno šta o njima misle drugi ljudi, ali ipak mislim da je najvažnije kako sami sebe vidimo i da sebe prihvatimo baš takve kakve jesmo.

Uvijek želim čuti savjete, ideje i konstruktivne kritike, ali finalnu odluku uvijek donosim samostalno prateći intuiciju.

 Do čega ti je najviše stalo?

Do porodice i ljudi koje volim, slobode, kreativnosti i autentičnosti.

Kada bi prekršila zakon? Koja je najluđa stvar koju si u životu uradila?

Poznajući sebe vjerovatno nikada.  Na sreću ili nažalost lude situacije izbjegavam u širokom luku.

Šta te čini srećnijom, da voliš ili budeš voljena?

Jedno ne ide bez drugoga.

Koju ćes pesmu pevušiti ovog proleća?

Neku proljećnu koja pršti od pozitivne energije.

Šta bi rekla tužnoj prženici koja veruje da od nje nikad neće biti francuski tost?

Rekla bih joj da nema razloga za tugu, jer prženica nikad ne izlazi iz mode.

 

Photo by: Aleksandar Čavić, PerceiveArt.com

 

Možda vam se i ovo svidi

Ostavi komentar

Pratimo se na mrežama

Instagram

Instagram
Instagram
Instagram
Instagram
Instagram
Instagram
Instagram
Instagram
Instagram

Prijavite se za najnovije tekstove

Francuski tost na FB